OBAVIJEST

Pozdrav svima!

Napravio sam ovaj blog s ciljem da obavijestim prije svega prijatelje i rodbinu kako mi je "Loše" u Irskoj. Šalu na stranu, nije to glavni cilj nego ih ima više:
 
 
1. Pojasniti koji su mi razlozi odlaska.
2. Kako se pripremiti za odlazak.
3. Dati vrlo korisne informacije „iz prve ruke“.
 
Stoga, krećemo!

 

PRVI RADNI DAN

Došao je i taj dan! Dan "D"!


Iako sam znao za koga ću raditi i šta me čeka otprilike bio sam dosta nervozan jer sam ipak u stranoj zemlji i počinjem raditi za veliku kompaniju koja ima vrlo striktna pravila. Ni pravila nisu problem nego taj neizvjesnost, prilagođavanje, kako će šef reagirati, kako i koliko treba učiti...


Sve u palo u vodu iz više razloga.


Ljudi znaju da dolazim iz druge zemlje i da mi treba prilagođavanje. Znaju da ne možeš odmah prvi dan sve naučiti. Jedan od IT managera mi je rekao da će mi trebati otprilike oko 2 mjeseca da pohvatam kako ide sve. Laknulo mi je!


Sutra bi trebao dobiti laptop i ruksak. Tipična oprema u svakoj HR IT firmi :)


Dok smo radili danas sam primijetio puno toga, a najviše me oduševilo ponašanje SVIH zaposlenika u firmi - kako tretiraju svakoga s velikim respektom. Svi, odnosno tko god dođe prvi do vrata, otvara drugome, pa se stalno zahvaljuju.


Odlična je stvar da firma ima svoju kuhinju, a uskoro seli u novu zgradu koja ima kuhinju veličine ogromnog restauranta u Hrvatskoj. Nevjerojatno! Još je u ručak ispod 5 €, a nije sendvič :)


Kava i čaj su besplatni.


Radi se turbo, ali čovjek zna za što radi i da će biti adekvatno nagrađen.


Sve u svemu, danas mi je pao kamen sa srca - nema više nervoze.


Danas je prvi dan nove stranice mog života. Hvala ti, Bože!

Posla ima!

Ljudi moji, je li ovo moguće? Nakon samo tjedan dana što su počeli intervjui za posao, ponuda ima toliko da se čovjek misli za koga bi radio. I ne, "nije u šoldima sve". Novac je važan, ali ovdje "u paketu" idu puno više stvari, kao što su bonusi, mogućnosti učenja i usavršavanja na račun poslodavca, zdravstveno osiguranje (plaća poslodavac ili ti od svoje plaće), dodatnih sitnica itd.


Ovdje postoje agencije za zapošljavanje koje služe firmama da naprave odabir kandidata prema unaprijed zadanim kriterijima. Netko će misliti da agencije samo zarađuju, ali ima dosta mudrosti glede korištenja agencija - govorim sa strane poslodavaca. Istina je, agencije ponekad dobiju i do 4-5 prosječnih plaća radnika koje se naplaćuju od poslodavca. E sad, koliko vremena netko u nekoj firmi mora potrošiti da bi napravio intervjue, provjerio kandidate itd.? Stvari nisu tako (lude?) kao što se čine. Naprotiv, agencije rade svoj posao, a poslodavac NE gubi vrijeme jer je nekima vrijeme ključan čimbenik u poslovanju u stoga će ih vrijeme koje bi potrošili da traže nove zaposlenike koštati puno više nego da rade svoj posao.


Koliko sam novaca iz vlastitog džepa uložio u svoje obrazovanje ne znam, ali znam da se radi o više od nekoliko tisuća eura - dvije akademije sam platio, od Microsofta i CISCA, i masu drugih što online ispita. Mislim da će se polako sve početi isplaćivati. Nažalost, u Hrvatskoj se niti jedan od mojih certifikata nije isplatio. Dodatan razlog za pokupiti se i otići. Jedan od mnogih!


DRAGE MAJKE, SESTRE, SUPRUGE,

SRETAN VAM DAN ŽENA!

PAR SLIKA IZ CORKA

Evo par slika iz Corka

Ovaj kafić me privukao i sam ušao unutra. Ajme! Imaju toliko ludih kombinacija kave i čokolade da bi tamo mogao živjeti! Hahahahah!

Čekaj da vidim gdje sam...

Cijena 1 paketa s 3 McVitiesa je dobra :)

Cijena romobila me iznenadila. Samo 300 kn.

Cijena ovog Persila na sniženju je odlična! U Hrvatskoj je na sniženju 130 kn!

I šlag na torti - na kraju! Penney's! Trgovina koja ima bolesno niske cijene uglavnom robe za obuči se. Kupio sam si 5 pari čarapa za 1.90€ na sniženju (inače 3€).

Ukoliko dolazite u Irsku, NEMOJTE skoro ništa nositi iz Hrvatske jer ovaj će vam se dućan jako svidjeti. Ima odlične cijene i mislim da se isplati ovdje sebi kupiti što god vam treba, a ne tegliti sve iz Hrvatske. Gaćice, čarape, tenisice... Ja sam bio kupio jaknu u LIDL-a prije polaska za Irsku i kad sam ušao u ovaj dućan sam shvatio da sam počinio veliku grešku. Ne zato što je je jakna u LIDL-a u Hrvatskoj 160 kn nego zato što za 18€ sam mogao si u ovom dućanu kupiti puno bolju jaknu. 

Čovjek uči dok je živ :)



DUBLIN PO NOĆI

Stigao sam u oko 6 po našem vremenu i kako mi je bus navodno išao samo za pola sata, pretrčao sam cijeli aerodrom da bi na kraju shvatio da ipak imam skoro cijeli sat. Hahaha!


Pojeo nešto i izašao malo baciti pogled na Dublin. Lijep grad.

Kako nisam mogao ponijeti sa sobom kompletnu fotografsku opremu (ŠMRC, veliki ŠMRC!), napravio sam slijedeću sliku iz autobusa:

IRSKA - TREĆI DAN - NAJBOLJE VIJESTI!

Jučer sredio intervju za PPS broj i kako mi je bilo rečeno da će me zvati sa Welfare ureda na mobitel da potvrde ponovo da sam to ja, zvali su, ali ja sam... spavao. Krepao sam totalno! Dva dana, puno uzbuđenja, puno razmišljanja, puno nesigurnosti i šok sa smještajem. O zadnjem, u drugom postu jer su neki iznajmljivači i agencije totalno pohlepne.


Kako sam prespavao poziv, odlučio sam ponovo otići u ured i im pojasniti što se dogodilo. Bojao sam se, naravno, da nisam nešto debelo zeznuo i ugrozio svoj PPS broj jer bez njega se mogu pokupiti i opet nazad u Hrvatsku gdje nemam namjeru se vraćati do daljnjega, odnosno dok nam se država ne sredi, a kako će to biti za 1.500-2.000 godina, jasno je kada se planiram vratiti.


Uglavnom, dođem tamo, nisam zakazao sastanak i sam se bojao da će me po uzoru svojih hrvatskih kolega me samo otpiliti. Ali ne ide to tako u Irskoj! Čuvar me pitao zašto sam došao, rekao sam mu, on je uzeo moju putovnicu, otišao je na šalter gdje sam jučer bio i nešto popričao s nekom gospođom. Pozvali me odmah (!) i ja pojasnio što se dogodilo. Službenica me mogla slobodno poslati doma da čekam PPS broj, ali žena je bila OPET, kao i u svakom državnom uredu, ultra ljubazna i mi kaže da je sve ok. I ne samo to (reklama za noževe, anyone :) ), nego mi žena kaže: Vi ste dobili PPS broj! Ja ostao i šoku! Mislim se, ma kako tako brzo? Ne može to tako! Zar već? Pa jučer u podne sam bio kod Vas!? Ostavio sam i svoj HR OIB tako da me provjerite jesam li kriminalac ili ne :) Dok se mislim, žena me upita: hoćete da Vam ga zapišem tako da ga možete koristiti dok ga ne dobijete službeno slijedeći tjedan? Ja opet gledam kao tele! Zar ste ljudi toliko ljubazni?


Vidite dokle smo došli - da se NORMALNIM stvarima divimo! Da se divimo kako su ljudi u državnim službama ljubazni i to SVUDA i da rade svoj posao vrlo uredno i brzo!


Nakon toga sam imao intervju za posao. Iako sam znao da su na intervjuu jako ljubazni, opet sam bio šokiran kako s pažnjom te slušaju, pitaju, nema bahatosti, nema "Ako ti nećeš, ima tko će"! Dva sata smo pričali o svemu. Ljudi su pametni - ne postavljaju samo tehnička pitanja za jednog sistemca, dapače, skoro i da ih nije bilo, nego su pitali o životnom iskustvu. Da, pitali su i o mojim poslovnih iskustvima, što bi napravio u ovoj ili onoj situaciji, ali sve je bilo tako glatko, ljubazno, da je čovjeku drago samo što je išao popričati s njima. Ljudi su iskusni lisci, dobro znaju što i zašto pitaju, ali nisam ni ja za baciti jer isto čitam jezik tijela i stoga mislim da imam dobre šanse se kod njih zaposliti. Firma je ogromna, jako bogata i ne štedi na svom IT-u. I to mi se sviđa :)


Sve u svemu, Irska me za sada oduševljava. Interesantno da su me skoro svi rekruteri pitali skoro ista pitanja: zašto ste napustili Hrvatsku? Što očekujete u Irskoj? Rekao sam im otvoreno da je Hrvatska jedna od najkorumpiranijih država na svijetu! Nekoliko mi je potvrdilo da je dobro upoznato s tom činjenicom. Ajme "reklame" koju si radimo po svijetu.

DRUGI DAN U IRSKOJ - IRCI ME "UBIJAJU" SVOJOM LJUBAZNOŠĆU :)

Danas sam imao intervju za PPS broj. Došao u zgradu i na ulazu me čuvar ljubazno pita što trebam i me uputio kuda trebam ići. Dođem na kat gdje me čeka drugi čuvar koji me isto tako ljubazno pita što trebam. Kažem isto, a čovjek mi kaže gdje da čekam.


Sjedim i čekam svoj red. Prošlo je vrijeme za moj sastanak. Neka je žena ispred mene i se malo odužilo. U tom trenutku do mene dođe stariji čuvar (treći!) i me ljubazno pita je li sve ok. Kažem mu da je sve ok, a on i dalje ljubazno nastavlja: je li predugo čekate? Kažem mu da je sve ok i da mi nije problem čekati. U tok trenutku je valjda čovjek vidio moju HR putovnicu i se nasmiješi, a meni nije jasno što se događa jer čekam red.


Čovjek me upita:
      - What's the magic word in Ireland?


Odgovaram mu sa smiješkom:
     - I don't know, Sir.


A ono što je slijedilo me totalno raspoložilo jer je čovjek na Hrvatskom ispalio:
     - OPUSTI SE!


Ja sam samo pukao od smijeha :)


Nekima će ovo izgledati kao ništa posebno, ali pozadina je važna. Doći sam u novu zemlju, ostaviti ženu i djecu doma, znati stvari samo "na papiru" je totalno druga priča. Ali o tom, drugom prilikom :)


Koliko čovjeku samo znači jedna topla riječ u pravom trenutku!